Osnovna škola "Eugen Kumičić" Rijeka

U četvrtak 19. studenog u dvorani Filodrammatice okupili su se aktualni ambasadori TIĆ-a iz osmih razreda riječkih osnovnih škola kako bi novoj generaciji iz šestog razreda „predali mandat“ – uputili ih u ulogu i prenijeli svoja znanja i iskustva. Na radionici upriličenoj u  povodu obilježavanja 19. studenog – Svjetskog dana prevencije zlostavljanja djece sudjelovala su tako 92 učenika (među njima i četvoro naših). Aktivnost je osmišljena kao simulirana konferencija za novinare na temu vršnjačkog nasilja. Učenički timovi postavljali su pitanja predstavnicima institucija koje sudjeluju u zaštiti djece od nasilja ili u njegovoj prevenciji.

UZ SVJETSKI DAN PREVENCIJE ZLOSTAVLJANJA DJECE

Nas dvojica (K. i M.) učenici smo osmog razreda OŠ Eugen Kumičić. Prije dvije godine u mjesecu studenom izabrani smo za ambasadore TIĆ-a  („veleposlanici nenasilja“); svečana primopredaja starije generacije nama „novima“ održana je u Gradskoj vijećnici.

Dvije godine kasnije mi kao „iskusniji“ predajemo svoju dužnost novim Tićevcima; našu će školu na aktivnostima TIĆ-a ubuduće predstavljati djevojčica I. i dječak F.  Naša i buduća generacija Tićevaca zajednički je sudjelovala u obilježavanju Svjetskog dana prevencije zlostavljanja djece 19. studenog 2015. godine u Filodramatici.

Prije toga smo s pedagoginjom obišli dva obilježja žrtvama bezumnog nasilja: mjesto pogibije studenta Aleksandra Abramova i grafit posvećen „dobrom duhu Rijeke“ Vitomiru Jovičiću Simkeu.

"HRABROST je odabrati nenasilje" stoji na dvjema spomen pločama koje su postavljene u Rijeci na mjestima gdje su oduzeta dva nedužna života.

Pod dojmom nasilja koje se dogodilo, eto, u našem gradu (a ne u nekoj dalekoj bezimenoj zemlji ili na filmu) priključili smo se u Filodramatici učenicima iz drugih riječkih škola u aktivnosti posvećenoj obilježavanju Svjetskog dana prevencije zlostavljanja djece. Skup je pozdravila ravnateljica TIĆ-a, gđa. Tamara Žakula Desnica. Aktivnost je zamišljena kao svojevrsna PRESS konferencija: bili smo podijeljeni u  nekoliko timova, a svaki su tim činili učenici dviju ili triju škola. Timovi su  osmišljavali  pitanja gostima vezano uz vršnjačko nasilje odnosno postavljali  pitanja stručnim gostima iz raznih institucija koje brinu o djeci. Te su institucije bile: škola, Centar za socijalnu skrb, Policijska uprava, pravobraniteljica za djecu, Općinsko državno odvjetništvo i sud, mediji, Grad Rijeka, U.Z.O.R i Dječji dom „TIĆ“ Rijeka. Mi smo bili u grupi s OŠ Centar i OŠ Gelsi, a novinsku smo kuću nazvali „Naša djeca – naša budućnost“.

SAZNALI SMO:  

- danas je naglasak na prevenciji , a jedan oblik prevencije je i edukacija

- nasilje ne možemo mjeriti samo kroz brojke

- nasilje nije samo fizički čin

- postoje i manje vidljivi i teže uočljivi oblici nasilja; također, veći broj prijava ne mora ukazivati na porast nasilja, nego i veću osviještenost za prepoznavanje i reagiranje

- nasilje ostavlja posljedice i za onog tko ga je doživio i za počinitelja

- nasilnik i žrtva nisu „dvije strane iste medalje“; postoje i „provokatori“, poticatelji nasilja, a važnu ulogu u pozitivnom ili negativnom smjeru mogu odigrati i promatrači

- svima je jasno da se mora pomoći žrtvi; međutim, i počinitelji nasilja trebaju pomoć

- pedagoška mjera izdvajanja neće riješiti problem niti pomoći ikome; počinitelju treba pomoći da sagleda što je učinio, koje su posljedice, da preuzme odgovornost i da nauči drukčije i prihvatljivije reagirati

- empatija znači: staviti se „u tuđu kožu“ odnosno „u tuđe cipele“

- nekad se problem brzo riješi, a ponekad je potreban dugotrajan rad; nema pravila

- postoji i mjera obveznog savjetovanja

- kod svakog slučaja stručne osobe (institucije) ispituju okolnosti samog čina (trajanje, intenzitet...), prikupljaju se podatci o sredini u kojoj dijete živi, uzima se u obzir dob djeteta, psihofizički status, razgovara se s roditeljima.... 

Pri kraju višesatnog zbivanja izvršena je primopredaja dužnosti ambasadora TIĆ-a. Mi osmaši dobili smo diplome koje će nas podsjećati na ove dvije godine tijekom kojih smo  naučili štošta vrijednoga i važnoga vezano uz prava djece, vršnjačko nasilje, sudjelovali smo u parlaonicama, dijelili letke, obraćali se javnosti, upoznali smo vršnjake iz raznih dijelova grada... Na kraju smo, ispunjavajući jedan upitnik, prepoznali da smo isti takav rješavali na početku našega mandata. Nadamo se da se kroz naše odgovore prepoznalo koliko smo naučili ili barem da smo sigurniji u svojim odgovorima. Sada još bolje možemo prepoznati vrijednosti kojima nas svakodnevno poučavaju  naši učitelji i ostali zaposlenici  škole, govoreći da to nije za ocjenu, ali je za život.

                                 K.K. i M.D., učenici osmoga razreda OŠ Eugen Kumičić