Krenuvši autobusom 9. travnja s Delte prema našem odredištu s predstavnicima Istarske županije, osim dobrodošlice koju su nam zaželjeli naši domaćini-prijevoznici, mogla se u zraku osjetiti blaga nervoza učenika pred natjecanje. Prepričavala su se iskustva s prethodnih natjecanja, razmjenjivali su se dojmovi, no kako smo se približavali Trogiru, autobus je nekako utihnuo – knjige i bilježnice bile su otvorene, posljednja iščitavanja bilježaka na djelu.

U ranim večernjim satima stigli smo u Seget Donji gdje smo se smjestili u Hotel Medena. Nakon večere uslijedilo je svečano otvaranje natjecanja na kojem nas je uvodno pozdravio predsjednik državnog povjerenstva, dr. sc. Mladen Domazet, naglasivši kako se nastava povijesti mora „osnažiti, unaprijediti i produbiti kako bi se kod učenika razvila svijest o očuvanju kulturne baštine i nacionalnog identiteta. Učenike treba odvojiti od suhoparnog usvajanja znanja i fokusirati na povijesne koncepte vrednovanja povijesne naracije. Tako oni postaju aktivni, a ne pasivni primatelji povijesnih činjenica …“. Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanja, Vinko Filipović, zahvalio je državnom povjerenstvu na stručnosti i profesionalnosti u radu te čestitao učenicima na plasmanu na državno natjecanje, a njihovim mentorima na trudu, zalaganju i entuzijazmu koji ulažu u radu s mladima.

Nakon održanog natjecanja u jutarnjim satima, svim je sudionicima bilo organizirano razgledavanje stare, povijesne trogirske jezgre, a popodne je bilo rezervirano za starohrvatski Solin dok nam je u OŠ don Lovre Katića profesor povijesti Filip Modrić predstavio antičku Salonu u sklopu njihova školskoga projekta.

Trogir nas je u potpunosti oduševio i vratio u prošlost. Osnovan kao grčka kolonija  u 3. st. pr. Kr., mnogi su ga u narednim stoljećima prisvajali: Rimljani, Bizant, Mađari, Venecija, Napoleon. Svoj kulturni, humanistički i graditeljski procvat doživljava u srednjemu vijeku kada niču gradske zidine sa svojim kulama na antičkim temeljima. Kolika je vrijednost ove kulturne baštine, dovoljno je istaknuti kako je od 1997. god. Grad pod zaštitom UNESCO-a.

„ Jer, putniče mili i dobrodošli, kad pređeš most i uđeš u Trogir kroz Sjeverna gradska vrata i glavnom gradskom ulicom stigneš na trg, pa ugledaš katedralu, Knežev dvor, Ložu i začuješ otkucaje sata u podne, spoznat ćeš ljepotu koju samo prošlost zna istkati. Šetnjom ćemo zajedno dalje prema Južnim gradskim vratima, pokraj doma sestri benediktinki, pa  preko rive uz Samostan sv. Dominika do tvrđave Kamerlengo. Zatim ćemo polako ka Marmontovom spomeniku i Kuli sv. Marka te preko parka zatvoriti vječni krug palača i crkvi ovog jedinstvenog grada.“

U Solinu su već svi bili nestrpljivi iščekujući privremene neslužbene rezultate.  Večer je sve razotkrila – bilo je veselja, radosti, ushićenja, ali i suza (nadamo se radosnica). Zadovoljni postignutim rezultatima, počeli smo se polako pakirati i u mislima opraštati od srednje Dalmacije.

Kaže se: „Tko je u potrazi za srećom, dolazi u Grad Sretnog Trenutka – Trogir“, kako bi Kairosa uhvatio za čuperak. Reljef je to grčkoga boga sretnog, zgodnog, prigodnog trenutka, pronađenoga u 20. st. na jednome tavanu, a u obliku zaigranog dječaka s čuperkom koji vječno nestašno leprša i teško ga je uloviti, baš kao i pravu priliku. Danas se čuva u Benediktinskom samostanu sv. Nikole.

Mi smo svoga Kairosa uhvatili za čuperak, a nadamo se da ćemo i dogodine.